| ŽalmyBiblia - Sväté písmo(VUL - Latinský - Nova Vulgata) | Ž 139, 1-24 |
1 Ž 139, 1 Magistro chori. David. PSALMUS. Domine, scrutatus es et cognovisti me, 2 Ž 139, 2 tu cognovisti sessionem meam et resurrectionem meam. Intellexisti cogitationes meas de longe, 3 Ž 139, 3 semitam meam et accubitum meum investigasti. Et omnes vias meas perspexisti, 4 Ž 139, 4 quia nondum est sermo in lingua mea, et ecce, Domine, tu novisti omnia. 5 Ž 139, 5 A tergo et a fronte coartasti me et posuisti super me manum tuam. 6 Ž 139, 6 Mirabilis nimis facta est scientia tua super me, sublimis, et non attingam eam. 7 Ž 139, 7 Quo ibo a spiritu tuo et quo a facie tua fugiam? 8 Ž 139, 8 Si ascendero in caelum, tu illic es; si descendero in infernum, ades. 9 Ž 139, 9 Si sumpsero pennas aurorae et habitavero in extremis maris, 10 Ž 139, 10 etiam illuc manus tua deducet me, et tenebit me dextera tua. 11 Ž 139, 11 Si dixero: “ Forsitan tenebrae compriment me, et nox illuminatio erit circa me ”, 12 Ž 139, 12 etiam tenebrae non obscurabuntur a te, et nox sicut dies illuminabitur C sicut tenebrae eius ita et lumen eius -. 13 Ž 139, 13 Quia tu formasti renes meos, contexuisti me in utero matris meae. 14 Ž 139, 14 Confitebor tibi, quia mirabiliter plasmatus sum; mirabilia opera tua, et anima mea cognoscit nimis. 15 Ž 139, 15 Non sunt abscondita ossa mea a te, cum factus sum in occulto, contextus in inferioribus terrae. 16 Ž 139, 16 Imperfectum adhuc me viderunt oculi tui, et in libro tuo scripti erant omnes dies: ficti erant, et nondum erat unus ex eis. 17 Ž 139, 17 Mihi autem nimis pretiosae cogitationes tuae, Deus; nimis gravis summa earum. 18 Ž 139, 18 Si dinumerabo eas, super arenam multiplicabuntur; si ad finem pervenerim, adhuc sum tecum. 19 Ž 139, 19 Utinam occidas, Deus, peccatores; viri sanguinum, declinate a me. 20 Ž 139, 20 Qui loquuntur contra te maligne: exaltantur in vanum contra te. 21 Ž 139, 21 Nonne, qui oderunt te, Domine, oderam et insurgentes in te abhorrebam? 22 Ž 139, 22 Perfecto odio oderam illos, et inimici facti sunt mihi. 23 Ž 139, 23 Scrutare me, Deus, et scito cor meum; proba me et cognosce semitas meas 24 Ž 139, 24 et vide, si via vanitatis in me est, et deduc me in via aeterna.
| | Ž 139, 1-24 |
Verš 8
Si ascendero in caelum, tu illic es; si descendero in infernum, ades.
Jób 26:6 - Nudus est infernus coram illo, et nullum est operimentum Perditioni.
Am 9:2 - Si descenderint usque ad infernum, inde manus mea educet eos; et si ascenderint usque in caelum, inde detraham eos.
Heb 4:13 - et non est creatura invisibilis in conspectu eius, omnia autem nuda et aperta sunt oculis eius, ad quem nobis sermo.
Verš 23
Scrutare me, Deus, et scito cor meum; proba me et cognosce semitas meas
Jób 31:6 - appendat me in statera iusta et sciat Deus integritatem meam.
Ž 26:2 - Proba me, Domine, et tenta me; ure renes meos et cor meum. —
Verš 15
Non sunt abscondita ossa mea a te, cum factus sum in occulto, contextus in inferioribus terrae.
Jób 10:8 - Manus tuae fecerunt me et plasmaverunt me totum in circuitu; et sic repente praecipitas me?
Jób 10:10 - Nonne sicut lac mulsisti me et sicut caseum me coagulasti?
Kaz 11:5 - Quomodo ignoras, quae sit via spiritus, et qua ratione compingantur ossa in ventre praegnantis, sic nescis opera Dei, qui fabricator est omnium.
Z 139,2 - Pán vie o všetkom, čo žalmista robí.
Z 139,4 - Pán pozná myšlienky človeka (2b), preto je len zrejmé, že pozná aj ľudské slová, ktoré sú vyjadrením myšlienky. Pán ich pozná prv, než zaznejú z ľudských úst.
Z 139,9 - Keby žalmista rýchlosťou svetla zutekal na východ -"zornička" - alebo keby sa vychytil a býval na západe - "na najvzdialenejšom mori" - pred Božou prítomnosťou neutečie.
Z 139,12 - Tieto slová sú asi exegetická glosa, ktorá sa dostala z marga do textu.
Z 139,13-14 - Pán utvoril útroby človeka - dosl. obličky (Ž 26,2). "Obličky" sa považovali za sídlo myšlienok a citov (Ž 7,10; Prís 23,16 atď.). Pán "utkal" žalmistu - a každého človeka - ako nejaký tkáč z nervov, žíl, kostí, mäsa a kože v lone jeho matky. Vznik a vývoj ľudského plodu v materskom živote Semiti považovali za najväčší div a tajomstvo (Kaz 11,5). A Pánovi nie je ani to neznáme, ba naopak, on je pôvodcom tohto tajomstva. To, čo je neprístupné ľudskému oku, Pán vidí, vie o tom, lebo to sám pôsobí.
Z 139,18 - Stále mu ostáva celý Pán na rozjímanie a na rozprávanie - "ešte stále som pri tebe".